Poznat ti je taj osjećaj?
Cijeli dan si "u redu". Na poslu si strpljiv/a, s prijateljima nasmiješen/a, s kolegama ljubazan/a. A onda dođeš kući ili sjedneš za stol s partnerom, djetetom, roditeljima, sestrom, bratom.... i dogodi se nešto trivijalno.
Posuđe nije pospremljeno. Odgovor na poruku čekaš duže od 36 sekundi. Netko te pogledao G6 pogledom.
I eksplodiraš.
Ili se zatvoriš u ledenu tišinu. Ili izgovoriš nešto što sutradan požališ.
Ako ti ovo zvuči poznato, nisi sam/a i nije to slučajnost. Iza toga stoji sasvim konkretna dinamika. Danas ću ti otvoriti tri situacije koje susrećem najčešće u svom radu, a na koje ni sama, ponekad, nisam imuna.
Situacije koje tište ljude godinama, a da nisu ni svjesni zašto se ponavljaju.
Nekad je to bio težak dan. Nekad je to tjedan neriješenih emocija. Nekad je to obrazac koji vučeš iz djetinjstva.
Problem nije par sekundi frustracije. Problem je kada to postaje tvoj default, kada osoba koja ti je najvažnija postaje "sigurno odlagalište" za sve što si progutao/la vani. Istraživanja iz područja neuropsihologije pokazuju da mozak s osobama s kojima se osjećamo sigurno dopušta sebi da konačno reagira, što znači da tvoji najbliži dobivaju najsiroviju, nefiltriranu verziju tebe.
To nije nužno tvoja krivnja. Ali jest tvoja odgovornost.
Postoji način da prekinešs taj ciklus — ne potiskivanjem, nego razumijevanjem što se zapravo događa ispod površine.
"Dobro sam." "Nije važno." "Zaboravi."
Ova tri izraza nose ogromnu cijenu. Kad godinama guramo osjećaje pod tepih, bilo zbog odgoja, sredine ili uvjerenja da pokazivanje emocija znači slabost, tijelo i odnosi to plate.
Partnerima, djeci i bliskim prijateljima šalješ signale koje ne možeš kontrolirati: napetost u tijelu, kratke odgovore, distanciranost. Oni osjete da nešto nije u redu, ali ne znaju što i najčešće zaključe da je problem u njima.
Naučiti izraziti što osjećaš — na način koji ne ozljeđuje ni tebe ni drugu osobu — jedna je od najmoćnijih promjena koje možeš napraviti u odnosima.
Možda si stotinu puta u glavi "odradio/la" razgovor. Znaš što želiš reći. Uvježbao/la si argument. A onda, kad dođe trenutak — nešto te blokira.
Zamrzneš se. Ili počneš plakati iz čista mira. Ili kažeš "ok, kako hoćeš" — i odmah si zamjeraš što si to rekao/la.
Ovo nije slabost karaktera. Ovo je živčani sustav koji je naučio da je određene razgovore "opasno voditi".
Možda još iz djetinjstva, možda iz prethodnih odnosa. Uz pomoć NLP alata danas ponosno mogu reći da sam se uspješno "odmrznula" i oslobodila osjećaja "nikog nije briga što ja mislim".
Ovo su samo tri od obrazaca koje radim s klijentima.
Iza svake eksplozije, svake tišine i svakog zamrzavanja postoji razlog i postoji rješenje.
Ako se prepoznaješ u jednoj od ovih situacija Ili možda u sve tri), pozivam te na besplatni webinar (četvrtak, 11.6. u 20:15) gdje ćemo zaroniti dublje i gdje ćeš dobiti konkretne alate koje možeš primijeniti već isti dan.
Vidimo se tamo!